Aleksandar Vacić

Ti neki momenti, koji vrede.

E moj profesore...

Prvi semestar fakultetske 1998/1999 sam proveo uglavnom u hodnicima ETF-a, praveći buku, duvajući u pištaljku. Razlog je bio donošenje Šešeljevog Zakona o Univerzitetu i postavljanje izvesnih ludaka na čelo ETF-a. Dotični su malo pomalo suspendovali sve profesore koji misle svojom glavom, doveli kratkovrate ćelave šabane na ulaze fakulteta, postavljali rešetke i katance na ulaze itd.

Ta se praksa nastavila i kasnije, posle rata, šikaniranjem, zabranom ulaska itd. Mnogi od tih profesora su tada imali moju punu podršku za sve što su radili i što su pokušavali da sačuvaju ugled fakulteta i uopšte profesorskog zvanja. Jedan od njih je bio i profesor Dr Jovan Radunović, koji je u to vreme govorio ovo:

Mislim da neko želi da se ETF kazni zbog toga što je obrazovao izvanredne stručnjake koji su mislili svojom glavom i što su im i predmetni nastavnici bili takvi

Šta se desilo u međuvremenu moj profesore?

  • Kako je moguće da Vi stavite svoj potpis na ovakav sramni udbaški akt?

  • Je l’ hoćete da naslednicima tadašnjeg DB-a olakšate posao?

  • Da mogu legalno i bez muke Vašim naslednicima kontrolisati prepisku?

  • Da li je ovo primer koji dajete svojim studentima, da treba biti ponizni građanin koji ne sme ništa loše da pomisli niti napiše, jer će Veliki Brat to saznati i preventivno delovati?

Neka vas je sram, ako stida imate.