Aleksandar Vacić

Web profi.
iPhone/Cocoa šegrt.
Vinar početnik.

Teroristi, aerodromi i…haos

31. jula sam oti­šao na poslovni put u Lon­don, koji je prvo­bitno tre­balo da traje do 9. avgu­sta kada bih leteo nazad. Među­tim, to je par dana pred put pome­reno na 10. avgust. Joj, zajeba.

10. avgu­sta uju­tro, pro­bu­dilo me kuca­nje po vra­tima. Tero­ri­stički napad, tj. uzbuna na aero­dromu. kaže mi Bojan, kolega iz firme. Aaa?! više izgle­dam nego što izgo­va­ram. Klik, BBC News u over­drajvu, izve­štava da su pan­duri uhap­sili 20 ljudi pod optu­žbom da su hteli da raz­nesu avi­one u letu, u celoj zemlji uve­den cri­ti­cal level of secu­rity threat, na svim aero­dro­mima ekstra mere obez­be­đe­nja. Ispada da ništa sem noča­nika, pasoša i karte ne može da se unese u avion — sve ostalo mora u kargo.
More ne se*i bre — imam lap­top, digi­talnu kameru, sva­ko­jaka lomljiva s*anjca, a maj­stori tovare kofere kao da su dža­kovi krom­pira — video uživo u Dublinu pre koju godinu. Gde to da paku­jem u kargo, sunce vam…No vidim da nema zaje­ban­cije, pa umo­ta­vam lap­top između kesa prlja­vih čarapa, gaća i još čega tu sve ima a što može da služi kao amor­ti­zer. Gazda­rica stana (da je nema, tre­balo bi je izmi­sliti) se ponudi da nas odveze do sta­nice Tubea oda­kle ide Pica­dilly linija ka Heat­hrowu i time nam uštedi jedno pen­tra­nje po stepenicama.

Stig­nemo nekako tamo — uz pre­se­da­nje na Hat­ton Crossu na auto­bus jer nema Tubea do ter­mi­nala 4 — a tamo već počeo pičvajz. Ula­zimo na ter­mi­nal i odmah lepota: BA888 Bel­grade 9:20 — can­cel­led. Bladi džoli super. Sta­nemo u red za infor­ma­cije i taman kad smo blizu upadnu neke 2 žene, svaka sa po 100 pita­nja. Ovi Englezi bes­krajno str­pljivi i odgo­va­raju na svako, a mi pizdimo na ove kvočke koje misle da su same na aero­dromu. Konačno jedna od BA slu­žbe­nica shvati da ove nemaju nameru da završe skoro a red se pove­ćava i priđe ka nama, potvrdi da je otka­zan let i da nam broj da pitamo za infor­ma­cije: 0800 727 800 — bes­pla­tan broj (iz UK) za Bri­tish Airways infor­ma­cije, rezer­va­cije itd. Dok smo tako sta­jali tamo, preko raz­glasa obja­vljuju da su svi evrop­ski letovi do 15h otka­zani. Nalevo krug, pa nazad kod gazda­rice. Da zabe­le­žim: pen­tra­nje niz 9 nizova ste­pe­nica i spu­šta­nje niz 12 nizova ste­pe­nica sa kofe­rom teškim k’o crna zemlja. Bojanu još gore jer nosi dva — ovde je došao sa ženom.

Onda kreće odi­seja sa rebo­o­kin­gom. Karte u Beo­gradu je firma uzela preko GEA Tra­vela. Sekre­ta­rica iz firme u UK zove BA, da pro­me­nimo karte za neki drugi dan. Uspe da dobije posle 1h zva­nja, kažu joj da je prvi slo­bo­dan let u subotu isto vreme i da ima samo 11 mesta ostalo. Ali ne može re-book — to mogu samo ja lično da ura­dim i nema šanse dru­ga­čije. Posle dosta ziv­ka­nja na rela­ciji London-firma, London-ja, Beograd-firma, sekre­ta­rica iz UK napravi tele­kon­fe­ren­ciju ona, ja i slu­žbe­nica BA. Tra­žila da potvr­dim svoje ime i onda da ekspli­citno kažem da želim pro­menu karte na subotu. Na žalost, za subotu ostalo još samo dva mesta — shit. Ni’ta, uba­cu­jem njih dvoje tada, a ja ću u nedelju.

Haos se nasta­vlja i nared­nih dana i vikend smo sa zeb­njom išče­ki­vali. Bojan i Ana ustaju uju­tro — ma po noći — u subotu 12. i odlaze na Heat­hrow, a tamo opšti pičvajz, kako su posle rekli. Prvo, ne može da se uđe u ter­mi­nal, nego te poša­lju preko puta na krov car parka, gde krova u stvari nema i duva k’o ble­savo. Ima neki šator u koji uop­šte ne može da se uđe jer je zakr­čen. Stoje tamo 2h i čekaju da pro­zovu nji­hov let za ukr­ca­va­nje, pro­vere, šta li. Konačno se i to desi, kažu idite do šatora A, kad tamo ništa ukr­ca­va­nje: vaš let je otka­zan, žao nam je. Šta će, vrate se nazad. Tada su još zvali pre posla­ska i potvr­đeno im je da ide, niko tamo nije ni rekao da avion ne ide do tog momenta. Haos.
Još je bolja fora bila kada sam popodne špar­tao po Netu i video da BA web sajt kaže da je avion uredno odle­teo u 9:47. Odem na BAA sajt i tamo ne piše da je can­cel­led već sche­du­led. Odem na sajt Aero­droma Beo­grad i tamo piše da je sle­teo u 13:15. Aaa?! Zov­nem Bojana, ispri­čam mu to, a on mi kaže da mu je BA već uredno pro­me­nio kartu za uto­rak. Ludilo. Na kraju on uspe da ponovo dobije BA, pita ih za ovaj odla­zak i oni kažu da su zai­sta poslali avion, pra­zan. I da to nije jedini koji je oti­šao tako.
Ispo­sta­vlja se da je tamo takav haos i gužva, da se svaka osoba poje­di­načno pro­ve­rava, pa da BA888 put­nici uop­šte nisu ni sti­gli na red, ma nisu sti­gli ni do ulaza u zgradu i ovi su otka­zali let. Kasni­jih dana direk­tor BAA Heat­hrow izja­vljuje da, pod ova­kvim okol­no­stima i sa ova­kvim pro­ve­rama, Heat­hrow može, u naj­op­ti­mi­stič­ki­jim pred­vi­đa­njima, da ostvari 70% letova. No to je bilo u nede­lju — u subotu su još i tvr­dili da se sta­nje popravlja.

I tako ti ja usta­nem u nede­lju u pola 6 i isko­ri­stim posled­njih £1 i kusur kre­dita na pre­skupi Orange Inter­net — blu­e­to­oth modem vari­janta na 112kbps. Uspem za te pare da osta­nem oko 2 minuta na vezi, taman da odem na BA sajt i vidim da je let can­cel­led. U tri­i­iii lepe. Pra­tim BBC News celo jutro i repor­ter kaže da su svi pre­šli na defe­ti­zam totalni. CEO of BAA Heat­hrow kaže ono za 70%, EasyJet poziva vladu da poša­lje voj­sku koja bi poma­gala u pro­ve­rama, BA CEO je totalno popi­žđeo što nemaju šansu da spro­vedu svoj emer­gency plan za ova­kve situ­a­cije. Gene­ralno — svi se slažu da je ovo sta­nje neo­dr­živo i da će, ako ovako ostane sve da se ras­padne za 2 dana i aero­dromi pre­stanu da funk­ci­o­nišu. 2 dana — taman uto­rak kada mi imamo sle­deće izvla­če­nje. Wow, fantastično.

I tu smo gde smo, u ovom tre­nutku. Nas troje barem imamo gde da spa­vamo — na aero­dro­mima je gomi­le­tina ljudi koji nemaju gde, nemaju para da igde odsednu, sreli smo i neke naše ljude koji ni engle­ski ne znaju pa mogu misliti kako se sna­laze. Bojan kaže da su sreli i ljude koji su bili u tran­zitu pa zavr­šili na kraju pod šato­rom — možeš misliti kako je tek njima super. Pro­vod je super, nema šta.

E da, naj­bo­lja je bila reak­cija Engleza iz firme na moju izjavu, u petak, da se bri­nem da li će uop­šte biti letova i kako će mi lap­top pre­ži­veti puto­va­nje. Kaže on “oh, I wouldn’t be worry about air­port, I would worry about Under­gro­und. That’s much bet­ter tar­get, espe­ci­ally now.” I ode on na Under­gro­und da stigne kući, kao i mi koji sat kasnije.

Ultra je pro­vod, nema šta.

Konačno se doge­gao letom u uto­rak. Treća-sreća što bi rekli…Smanjili su detaljne pro­vere sa svih put­nika na sva­kog dru­gog, pa je išlo dosta brže. Ja sam bio neparni, pa nisam ski­dao cipele i te lepote. :) Plus su dozvol­lili malu torbu da se unese, pa sam bio miran što se tiče pre­nosa lap­topa jer sam ga uneo sa sobom. I jutros je bilo otka­za­nih letova, ali bih rekao manje nego pret­hod­nih dana.

4 komentara

  1. Brate, sedi na voz.

  2. A tako si se tre­bao drzati lamanša :)

    kakva lud­nica …

  3. dobro je da barem imate gde da budete. ne smem ni da zami­slim kakav je haos na aero­dromu tamo :roll:

  4. Čuj, bi ja vozom, ali nema šanse da se dobije refund para za kartu — ovi uslovi su van svih pra­vila i osi­gu­ra­nja i nema od toga ništa. Tu je zatim i pita­nje viza, makar i tran­zit­nih. Tako da ni brod ne pije vodu ;) pa ostaje samo da se uzdamo da će pare da pro­rade tamo gde huma­nost neće.

    Avi­on­ske kom­pa­nije gube veliku koli­činu para, pa ako one ne pogu­raju, ništa neće. A i Izra­elci ura­dili šta su ura­dili, pa nema ni tog razloga da se pažnja jav­no­sti drži na ovome.

Ostavi komentar





Napomena: ako je ovo prvi put da šaljete komentar na ovom blogu, neće se pojaviti odmah &ndash već nakon što ga pregledam i odobrim. Nakon tog prvog odobrenog, svaki naredni komentar koji pošaljete (koristeći iste podatke) biće automatski odmah objavljen.

Pretraživanje

Kategorije

RSS feedovi

O autoru

Ne volim sve što vole mladi. A i nisam baš nešto preterano mlad više – trčim ka 40-toj. Volim fotografiju i putovanja na interesantna mesta, po mogućstvu bez preterane gužve i strke. Pratim tenis, F1 i moto trke, mada ređe nego ranije. Nema se kad. Oženjen i otac. Moja porodica poseduje mali vinograd i vinariju – Vina Vacić. Mali smo i tek početnici, ima još puno da se radi. Ako vas zanimaju ove teme, pridružite se diskusiji na Vinskim Forumima.

Kompletnu karijeru sam u web vodama (15+ godina), privatno pod imenom studio·aplus. Radio u Sezamprou, cyberPixieu i već skoro deceniju u GTECH Beograd (ranije BEG Finsoft). Od 2009-te bućnuo prste u svet iPhone aplikacija koje prodajem pod imenom code·aplus.

Kontakt — ili putem Twittera.

Dobar hosting?

Sa zadovoljstvom koristim DreamHost već nekoliko godina. Malo para a mnogo mogućnosti.

Unesite promo kod APLUS2 prilikom prijave i dobićete popust—$10–70, zavisno od hosting plana koji izaberete.