Kreditno ropstvo i kako ga izbeći
29. 9. 2008.
popodne
Opšti utisak komentara na prethodni post je preporuka da se manem kredita i snađem kako znam i umem drugačije. S tim se slažem u potpunosti, no da je to opcija ne bi ni bilo prethodnog posta.
Obzirom da nemam živaca da se akam s’ raspetljavanjem sitnih crevca potrošačkih kredita i volem da mogu da kontrolišem stepen otplate (bez naplate takse za prevremenu otplatu) izbor je pao na Amex Blue karticu. Samim tim sam se zainteresovao za dinamiku isplate, kako se sve to računa i kako funkcioniše.
Zvanični uslovi su sledeći: 5% minimalna mesečna otplata, 2% mesečna kamata na RSD (1.5% na EUR). Trenutno je u toku promotivni period — do kraja godine, ali postoje indicije da će se produžiti — pa su te cifre 1.5% i 0.9%. Igrajući se računanja po Excelu, postalo mi je sasvim jasno odakle utisak o dužničkom ropstvu.
Pre svega, svratio sam do BancaIntesa i proverio da li je princip moje računice tačan. To ide ovako (računam 2% kamate na dinare):
| početna suma (PS) | 100.000 |
| prva otplata (rata) = PS * 0.05 | 5.000 |
| nova suma (NS), ostatak dugovanja posle te rate = PS * 0.95 | 95.000 |
| kamata na dugovanje = NS * 1.02 | 96.900 |
Laički gledano, razmišljanje običnog čoveka ide u pravcu “5% mesečno, znači isplatim za tu oko dve godine”. Al’ zamalo. Zaista je neverovatno koliko ljudi sa kojima sam razgovarao previdi koliko zaista ovih 2% mesečne kamate dodaje na osnovnu sumu. Evo ilustracija dinamike otplate za prve dve godine:

Dinamika otplate 100k dinara, uz 5% mesečne otplate i 2% kamate
Prva kolona je početna suma, tj. ulazna suma za mesec, druga je rata, treća je nova suma, četvrta je nova suma sa kamatom što se onda preliva u naredni mesec kao ulazna suma.
Nakon dve godine, ne samo da niste isplatili već je ostalo skoro 50% od početne sume da se plati. Do tada ste platili banci 85.540din. Po ovoj računici, ostatak duga će pasti ispod vrednosti prve rate (5000) posle tačno 8 godina otplate, a do tada ste platili 53% više od početne sume, tj. 153.192din.
Kako ja to vidim dva su detalja koja dovode do ovoga:
- Neozbiljno shvatanje uticaja koji 2% kamate ima na ukupnu sumu.
Tih 5% što se odmah plati je 5000, znači ovih 2% je još manje, znači “sića”, ne može da bude strašno - Previđanje da se rata vremenom smanjuje i da je samo prvog meseca 5000
Od ova dva faktora, drugi je cenim ključni. Čovek u glavi kapira “aha, platio sam 5000, pa puta 20, pa to malo kamate…”. Al’ zamalo na kvadrat.
Procentualna umesto fiksne rate je ključ “dužničkog ropstva”, pošto višestruko povećava period otplate kredita.
Ako taj faktor izbacimo i pretpostavimo da dužnik redovno svakog meseca plati 5k dinara, onda to izgleda ovako:

Dinamika otplate 100k din, sa fiksnom ratom od 5k i kamatom od 2%
U ovom slučaju se kompletan kredit isplati za 2 godine, a ukupna plaćena suma je 125.000 dinara, tj. dvogodišnja efektivna kamata je 25%.
Crv sumnje mi je Grbin komentar da nije uspeo da cifre ugradi u Excelove finansijske module, pa sam skeptičan da tu nema još neke zvrčke u priči, te će uslediti još po koja poseta banci, da probam da iskopam ima li još neki skriveni trošak.
Ako nema, onda ovo deluje kao prihvatljiva stvar (25% na dve godine).
A šta ti misliš, od čega banke podižu one velelepne građevine širom našeg Beograda? :)
Od 25% na dve godine? ;) Teško.
Kamata na kamatu + nejasni “troškovi obrade” + visina kamate zasnovana na raznim EURIBOR referencama su prava meka za otimanje para i pravljenje pozajmica kod kojih na kraju, efektivno, imaš 40% kamate na godinu.
To je pravi pojam zelenaških kamata — i ravne su kamatama koje su bile dvadesetih i tridesetih godina 20-og veka, samo što se sada ne zovu “zelenaške” no “keš za svačiji džep” ;)
nakon 3 sata i 43 minuta
…Crv sumnje mi je Grbin komentar da nije uspeo da cifre ugradi u Excelove finansijske module, pa sam skeptičan da tu nema još neke zvrčke u priči, te će uslediti još po koja poseta banci, da probam da iskopam ima li još neki skriveni trošak…
—-
Pazi, problem je bio višestruke prirode. Bio sam u dugu, zatekao se u banci kad, začudo, nije bilo nikog na šalteru, pitao sam da mi naprave mesečnu listu do časa isplate. Gledali su me belo. Onda odem u jednu kancelariju u banci (poznajem ih tamo skoro sve), priupitam isto. Gledali su me sivo. Onda sam otišao u još jednu kancelariju, opet pitao, čak i kafu dobio, na šta mi je u poverenju došapnuto da oni NEMAJU UVID U METODE OBRAČUNA, jer je softver zatvoren za takve poglede. “Mesečna tabela do isplate? A da ne bi i doboš tortu pride?”
Frižider je koštao negde oko 41.000, ne sećam se preciznije, no nije ni bitno. Za gotovinu (u šta trgovac ubraja i MasterCard, jer on pare dobija odmah) išlo 10% popusta, dakle nešto ispod 37.000. To je tada išlo na mesečnu otplatu od 10% (tako je bilo po ugovoru sa bankom). Tokom dva meseca, koliko sam pustio dug da se odmotava, nijedan model u Excelu, tokom celog popodneva pokušaja da usaglasim svoje proračune sa izvodom iz banke, nije uspeo. I da, stalno je ispadalo DA PLAĆAM MANJE nego što mi one funkcije kažu. Onda sam pitao ono u banci i umal’ nisam zaista dobio tu doboš tortu.
Sreća moja, imam klauzulu prava da usviram proizvoljni deo duga, kad i koliko mi se ćefne. Posle tog okršaja sa Excelom, odem i prebacim 20.000 dinara, odvaljujući tako veći komad duga (lambadu koju je šalteruša bila naučena da odigra u takvim prilikama ne bih da prepričavam, možda ima gadljivih čitalaca). tom prigodom sam uspeo da izboksujem i da mi daju pravo kontrole između računa u online aplikaciji, kako sledeći put ne bih morao da dolazim na šalter i da gledam njihove baletske tačke.
Sledi ono glavno: koincidentno ili namerno, ne umem da kažem. Potkraj sledećeg obračunskog perioda, zapravo neposredno pre toga, dobijem dopis od banke u kome me obaveštavaju da je moja kreditna istorija fina i uzorna, blabla, Titov mali pionir plaća svoje dugove, blabla, i gde mi *čine čast* prebacujući moju mesečnu kvotu sa 10% na 5%, pritom objašnjavajući kako mi čine najveću uslugu u istoriji modernog srpskog bankarstva, jer eto, “sad možete da.…”
Sad mogu da _________________ (autocenzura), pomislih. Čisto fazona radi, svirnem telefon kancelarije u kojoj sam pio gorepomenutu kafu (bez doboš torte). Ponovljena tirada kako mi čine uslugu. Pitam ih kojim pravom menjaju klauzule ugovora koji sam potpisao, jer je to nepovoljnije za mene. Kad je to čula, dotična gospođa je počela… Hm, ako je ono bila lambada, ovo je bio dobar deo Riverdance repertoara…
Nisam hteo da se svađam, zahvalio sam se na tzv. informacijama. Sutradan sam otišao u banku i isplatio ostatak duga. Tu Mastercard karticu nikad više nisam upotrebio: naučio sam da se pružam prema guberu.
Ah, da: sabrao sam sve što sam isplatio: frižider sam platio oko 41.500 dinara, taman dovoljno za sitnu psovku jer sam prošao malo skuplje od pune cene. Najgluplje od svega je što sam taj frižider mirno mogao da platim i prostom debitnom Maestro karticom, završavajući transakciju na onih 10% popusta, štedeći i pare i živce.
nakon 7 sati i 16 minuta
Ne baš ohrabrujuća priča. :(
U svemu ovome mi je najbolji deo što ti oni samoinicijativno smanje procentualnu ratu. Da im ruke polomiš…No, razlog tome verovatno leži u ovim tabelama gore (sa 5% duže traje nego sa 10%, i to sam provukao kroz tabelu). A u skladu s tim ide i ova sitna anegdota iz priče sa službenikom Intese danas.
Raspitujem se oko proizvoljnog modela isplate i u nekom momentu mi on kaže “možete da bude 5% ili charge cele sume”. Ovde meni nastupi reset:
– “Kako sad 5% ili cele sume, malopre rekosmo da ja mogu da platim i više od 5%.“
– “Jeste, može da se uradi charge”.
Jesam ja programer i srpski lengvidž mi ide, ali ovo je bilo u dijalektu s kojim ne stojim najbolje.
– “Dakle, ja znači ne mogu da uplatim 10.000 i da se to skine sa dugovanja?“
– “Možete“
– “Kako sad može, a pre dva minuta samo 5% ili sve?“
– “Ne može automatski, a vi možete manuelno da uplatite šta želite”
Aaaaa, tako mi reci. :)
Dakle Grbo, tu negde u vreme tvog frižidera su ukinuli 10%, tj. smanjili na 5% i to je jedina automatska rata koja postoji.
nakon 12 sati i 17 minuta
Pozdrav!
Jedan od “skrivenih” troskova (po mom ranije pomenutom izvoru) je promena % kamate! Iako ti verovatno neko rekao da se ta kamata ne menja, nije te slagao ali nije ti ni rekao istinu!!!
Naime, banka ima pravo da promeni bilo kad i bilo kako % kamate (citaj sitna slova ugovora)!!! Neke banke to urade javno (obaveste te ili sam vidis da ti se cifre ne slazu) a neke to odrade na kvarniji nacin (vidis da ti se povecao iznos za “obradu”, “odrzavanje” ili “sta_sve_ne” kredita). To je ono sto sam prvi put napisao: u duzem vremenskom preriodu %ti se kod svih banaka izjednace!
Drugo, potpuno si upravu za izrazavanje u %-tima.
Ljudi cesto obracaju paznju na broj, a ne na njegovo znacenje. Legendarni primer za to je izjava RTS-a od pre dekadu godina: “Ove godine, EI Nis je povecao preko 200% proizvodnju televizora!“
Obzirom da sam iz Nisa, i da imam “insajdera” to je apsolutno tacno! Jedne godine su proizveli 10 komada (bukvalno), a sledece godine su proziveli nesto malo vise (30ak komada), i to mu, otrpilike, dodje na taj %-nat!!! Ali mnogo “jace” zvuci kada se kaze povecali su proizvodnju preko 200% nego da kazu povecali su proizvodnju na 30 komada… (200 mnogo vise nego 30)
Znaci, poenta je kada ti neko prica u %tima, iznos pokusava da zakamuflira…
E, sad, po pitanju kreditnih kartica, i one su velika placka, ali lepa stvar je to sto mozes sebi da pomognes… malo.
Ovo kazem samo u smislu da prolongiras placanje neke vece sume na 2–3-4 meseca. Otprilike na toliki period je “rentabilno” (prihvatljivo?) da rastegnes placanje (ukoliko nemas odmah da das celu sumu)… Sve preko toga je… :\
@dejan je lepo rekao:
” A šta ti misliš, od čega banke podižu one velelepne građevine… ” a ja bih dodao samo “… sirom nase Srbije?”
nakon 20 sati
Dakle Grbo, tu negde u vreme tvog frižidera su ukinuli 10%, tj. smanjili na 5% i to je jedina automatska rata koja postoji.
Ama, Vacko brate, znam ja da je rata aftamacki zdudana sa 10% na 5% čim se desio kritični broj vjeverica željnih da krckaju lješnjake. Nego misad došlo žao što uvek prosledim ta pisma iz tuđ… ta pisma iz banke čim ih otvorim i dijagonalno pročitam. Onaj epski spev je u sebi nosio informaciju kako je ceo bankarski sistem Europe (a ja Europljanin i intelektalac, rodila me majka) zastao na čas u grobnoj tišini dok su MENI spustili kvotu. Pritom, bez one najave lambade po šalteru, objasniše mi kako je to usluga koju su mi učinili.
Ah, da: podsećam te da “charge” znači i “juriš”, pa prema tome… Dabome.
Želim ti svaku sreću sa kreditnom karticom.
P.S. A konkurs za provaljivanje pravog načina obračuna u Excelu ostavljam ovorenim. Ovim javno i svečano objavljujem da će autor ispravnog rešenja dobiti počasnu referencu u kolekciji priloga o Excelu u Office Praktikumu. Kontakt podatke ćete pronaći na sajtu.
nakon 1 dan i 1 sat
E, to ti kažem, osim ako disciplinovano otplaćuješ 1/10 duga + kamatu za taj period, nema trika da brzo i efikasno pobegneš iz kandži banke. Meni je kartica bila super dok je obavezna rata bila 10%, od kad je 5% ja ne mogu da odmaknem od početne cifre duga ni za lek. Koliko skinu skoro tolika kamata, pa ti vidi.
Najbolje da kupiš grebu. Il’ da igraš loto :D
nakon 1 dan i 1 sat
“Loan Amortization” template u Excelu pomaze sa ovakvim problemima. Jedino sto treba da se uradi je da se izracuna kamata na godisnjem nivou, sto nije nikakav problem. Ovako cete dobiti tacan raspored otplate kredita na dati broj meseci/godina. Da bi dosli do tog template-a, otvorite Excel, zatim File -> New, na prozoru koji ce se pojaviti selektuje Templates ‘On my computer’, Spreadsheet solutions tab -> Loan Amortization.
Na nasem podneblju treba jos i razmisljati o tome da li je kamata fiksirana ili varijabilna. Ukoliko je varijabilna, sto je verovatno, mozete ocekivati povecanje kamate u skoroj buducnosti, tako da vam tu Excel nece bas previse pomoci.
Uz sve to, moje licno misljenje je da je kupovina bilo kakvih kucnih aparata, kola ili bilo cega drugog sa ovakvim kamatnim stopama bacanje para.
Pozdrav
nakon 1 dan i 5 sati