Razlog
3. 5. 2008.
skoro pa ponoć
Pre dva meseca ovim gradom su trčali naši petnaestogodišnjaci, rušili su i palili sve pred sobom uzvikujući „nož, žica, Srebrenica”, „ubi, zakolji da Šiptar ne postoji”, a nikada nisu bili na Kosovu, nikada nisu videli nijednog Albanca. Nikada nisu bili u Bosni, u pelenama su bili kada se u Bosni ratovalo. Ta deca su žrtva našeg kukavičluka, naše nesposobnosti da uspostavimo red u ovoj zemlji.
Ko još u ovoj zemlji govori ovako nešto?
Ostavi komentar
Napomena: ako je ovo prvi put da šaljete komentar na ovom blogu, neće se pojaviti odmah &ndash već nakon što ga pregledam i odobrim. Nakon tog prvog odobrenog, svaki naredni komentar koji pošaljete (koristeći iste podatke) biće automatski odmah objavljen.