Smrdi
28. 6. 2005.
skoro pa ponoć
Marko na svom blogu prenosi tekstove Ramba Amadeusa, a jedan se tiče smrdljivog vazduha u Beogradu, što me podsetilo na slične traume koje imam prilikom svakog odlaska iz istog dužeg od 1 dan. Bez obzira da li odem u Pirot, na Zlatibor ili u drugu zemlju — kada se vratim prva stvar koja me dočeka je smrdljivi vazduh.
Najveći šok te vrste sam doživeo nakon prvog povratka iz Londona. Bio sam tamo 3 dana i kada sam izašao na BG Aerodromu nisam mogao da verujem. Kao da sam ušao u halu za obradu gume u Tigru. Kada sam pričao ljudima da je vazduh u Londonu neizmerno bolji nego u Srbiji niko da mi poveruje (sem onih koji su bili tamo).
Ništa neobično obzirom da su nas u školi učili da se na tom zapadu, a pogotovo u Londonu umire od smoga. Jeste, ali pre 100 i kusur godina.
Danas je pravo uživanje šetati Londonom. Spavanje u Londonu usred leta je identično spavanju na Zlatiboru. Nigde se nisam budio odmorniji nego na ta dva mesta. Sličan utisak imam i nakon posete Singapuru — najvećoj azijskoj luci — mada je tamo zbog nesnosne vlažnosti to teže primetiti.
Ako je Englezima trebalo 100 godina, koliko li će trebati nama..?
Ostavi komentar
Napomena: ako je ovo prvi put da šaljete komentar na ovom blogu, neće se pojaviti odmah &ndash već nakon što ga pregledam i odobrim. Nakon tog prvog odobrenog, svaki naredni komentar koji pošaljete (koristeći iste podatke) biće automatski odmah objavljen.