Aleksandar Vacić

Naslovna stranaArhivaO autoruKontakt

Pre par meseci sam pisao o tome kako ova država napla­ćuje carinu na ame­ričku pošta­rinu, a post Dejana Restaka na blogu B92 poka­zuje da je sta­nje još gore od toga i da ova država ima harač­lije kao zako­no­davce. Ovu izjavu treba zapam­titi i dotič­noj spo­dobi — Srđan Sreć­ko­vić, pomoć­nik mini­stra trgo­vine — zau­vek zabra­niti da se nalazi na bilo kakvoj upra­vljač­koj funkciji:

Nadam se da u buduć­no­sti neće biti moguće da bilo koja strana kom­pa­nija šalje fizič­kom licu na adresu bilo koju ispo­ruku i da na taj način dolazi do izvr­ga­va­nja, izbe­ga­va­nja pla­ća­nja poreza i carina, već da će biti dozvo­ljeno da samo fizičko lice odno­sno da rod­bina i pri­ja­te­lji iz ino­stran­stva šalju i ne pla­ćaju carinu i porez.

Resta­kov post je sja­jan, oba­ve­zno ga pro­či­tati, kao i komen­tare. Direktno poka­zuje ono što sam spo­mi­njao u svom postu a to je da država name­šta posao špedi­ter­skim fir­mama koje onda mogu da deru kao sumanute.

Stvari koje kupim preko Neta ću i dalje naru­či­vati preko Inter­neta, na adresu u Lon­donu. Njima ću rado dati pare za trans­port, jer em je razumna cena (over­night deli­very u okviru UK 4 funte) em stigne na vreme i kada treba. Ovda­šnja lopov­ska banda moje pare neće videti.

Dodatni pri­meri

Nije ovo usa­mljen pri­mer na kome se vidi želja države da u sve­tloj tra­di­ciji komu­njar­ske vla­sti 90-tih opo­re­zuje mak­si­malno sve koji iole imaju.

Pri­mer: teh­nička vlada — koja ne sme da donosi odluke o Kosovu ali sme da drpa po dže­po­vima — donela uredbu po kojoj se na sve moni­tore sa DVI ula­zom napla­ćuje 15% carine. Navodno je to zbog uskla­đi­va­nja sa evrop­skim pro­pi­sima. Nije nego — sve smo mi pa deo Evrop­ske Unije te moramo da trčimo da uvo­dimo nji­hove pro­pise. I počeli smo od taksi, naravno. Ste­pen bez­ob­zir­no­sti je toliki da mi je muka i da navo­dim gde bi prvo tre­balo da se uskla­đu­jemo sa EU pro­pi­sima. I koliko ova odluka ima smi­sla za EU a koliko za nas.

Pri­mer: puta­rina Beograd-Niš je 620din u jed­nom pravcu. To je nešto manje od 8E, 7 i nešto. U Mađar­skoj, za iste pare mogu na bilo kom auto­putu da se vozim u peri­odu od 4 dana. Da ne pri­čam o tome da Beograd-Subotica ispadne 500din, a put je dobrim delom krš.

3 komentara

  1. А мени је DHL тражио да им платим шпедитерске услуге и царину у износу од 3–4 хиљаде динара на Open­SUSE који ми је (бесплатно) стигао од Новела, а декларисали су вредност од 25 евра (вероватно да не би декларисали 0, што углавном изазове већа смарања).

    Додатно, DHL није хтео да осигура једну пошиљку из Америке за Србију, што говори и о поверењу њихове централе у локалну испоставу, па од тада избегавам да користим њихове услуге. USPS, FedEx (и наша пошта, која, изгледа, сарађује са њима) даје много боље резултате од „приватних курира“.

  2. O tome je više izli­šno pri­čati. Dovoljno je videti ovih 250 tru­tova čije putne tro­škove pla­ćamo a da se skup­ština nijed­nom nije sastala, i sve to na oči­gled svih nas i nikom ništa… Šta onda očekivati…

  3. Ama­zon, UPS, Srbija i ja — namet na pamet…

    Posao kojim se bavim (pro­gra­mi­ra­nje) je izu­zetno dina­mi­čan; pro­mene su brze i pone­kada veoma dra­stične — nove teh­no­lo­gije zahte­vaju ogromnu koli­činu vre­mena da bi bili barem u toku.
    Iako je Mreža odli­čan izvor infor­ma­cija, papir i miris knjige, ka…

Kontakt — ili putem Twittera.