Srbija = država koja pljačka sopstvene građane
29. 3. 2007.
tu oko ručka
Pre par meseci sam pisao o tome kako ova država naplaćuje carinu na američku poštarinu, a post Dejana Restaka na blogu B92 pokazuje da je stanje još gore od toga i da ova država ima haračlije kao zakonodavce. Ovu izjavu treba zapamtiti i dotičnoj spodobi — Srđan Srećković, pomoćnik ministra trgovine — zauvek zabraniti da se nalazi na bilo kakvoj upravljačkoj funkciji:
Nadam se da u budućnosti neće biti moguće da bilo koja strana kompanija šalje fizičkom licu na adresu bilo koju isporuku i da na taj način dolazi do izvrgavanja, izbegavanja plaćanja poreza i carina, već da će biti dozvoljeno da samo fizičko lice odnosno da rodbina i prijatelji iz inostranstva šalju i ne plaćaju carinu i porez.
Restakov post je sjajan, obavezno ga pročitati, kao i komentare. Direktno pokazuje ono što sam spominjao u svom postu a to je da država namešta posao špediterskim firmama koje onda mogu da deru kao sumanute.
Stvari koje kupim preko Neta ću i dalje naručivati preko Interneta, na adresu u Londonu. Njima ću rado dati pare za transport, jer em je razumna cena (overnight delivery u okviru UK 4 funte) em stigne na vreme i kada treba. Ovdašnja lopovska banda moje pare neće videti.
Dodatni primeri
Nije ovo usamljen primer na kome se vidi želja države da u svetloj tradiciji komunjarske vlasti 90-tih oporezuje maksimalno sve koji iole imaju.
Primer: tehnička vlada — koja ne sme da donosi odluke o Kosovu ali sme da drpa po džepovima — donela uredbu po kojoj se na sve monitore sa DVI ulazom naplaćuje 15% carine. Navodno je to zbog usklađivanja sa evropskim propisima. Nije nego — sve smo mi pa deo Evropske Unije te moramo da trčimo da uvodimo njihove propise. I počeli smo od taksi, naravno. Stepen bezobzirnosti je toliki da mi je muka i da navodim gde bi prvo trebalo da se usklađujemo sa EU propisima. I koliko ova odluka ima smisla za EU a koliko za nas.
Primer: putarina Beograd-Niš je 620din u jednom pravcu. To je nešto manje od 8E, 7 i nešto. U Mađarskoj, za iste pare mogu na bilo kom autoputu da se vozim u periodu od 4 dana. Da ne pričam o tome da Beograd-Subotica ispadne 500din, a put je dobrim delom krš.
А мени је DHL тражио да им платим шпедитерске услуге и царину у износу од 3–4 хиљаде динара на OpenSUSE који ми је (бесплатно) стигао од Новела, а декларисали су вредност од 25 евра (вероватно да не би декларисали 0, што углавном изазове већа смарања).
Додатно, DHL није хтео да осигура једну пошиљку из Америке за Србију, што говори и о поверењу њихове централе у локалну испоставу, па од тада избегавам да користим њихове услуге. USPS, FedEx (и наша пошта, која, изгледа, сарађује са њима) даје много боље резултате од „приватних курира“.
nakon 3 sata i 30 minuta
O tome je više izlišno pričati. Dovoljno je videti ovih 250 trutova čije putne troškove plaćamo a da se skupština nijednom nije sastala, i sve to na očigled svih nas i nikom ništa… Šta onda očekivati…
nakon 3 sata i 37 minuta
Amazon, UPS, Srbija i ja — namet na pamet…
Posao kojim se bavim (programiranje) je izuzetno dinamičan; promene su brze i ponekada veoma drastične — nove tehnologije zahtevaju ogromnu količinu vremena da bi bili barem u toku.
Iako je Mreža odličan izvor informacija, papir i miris knjige, ka…
nakon 3 meseca