Aleksandar Vacić

Ti neki momenti, koji vrede.

Vacić Rosé 2007

Prvi pokušaji kreiranja etikete za vino su dosta stari, ima tome par godina, još za onu prvu berbu koju sam radio, 2006-te. I do te etikete je put bio dug, ali se na kraju završilo na ovome:

Iz 2006-te, za vino 2004

Ovo je bilo čisto za internu upotrebu, kada sam poklanjali vino prijateljima i rođacima. Onda sam pokušao da napravim uobičajeniju etiketu:

Standardna uspravna varijanta

Obratite pažnju na pesmaricu na vrhu. Uf, grozno.

Svadbarsko vino

U martu 2007 sam se oženio. Pokojni ćale je još davno, 2001. ostavio celo jedno bure od 238 litara za kućevne svadbe. Berba 2000 je bila verovatno najbolja ikada u našem vinogradu pa je normalno to vino ostalo da čeka. Kako se svadba približavala a Restoran Tabor pristao da se služi domaće vino, razmišljao sam o etiketama za flaše. Detalj sa listom koji izvire iz slova ć i ova prelepa fotka obasjanog grožđa mi se veoma sviđala i dalje, pa sam to iskoristio da napravim ovako nešto:

Vrlo uspravna varijanta

Ovo mi se i danas sviđa (sem fontova). WOW winery is Subotice (ex-Next, ex-Palić) ima ovakav – doduše talasast – vrlo tanak i uspravan dizajn. Njihov je mnogo više bling-bling – ja volim svedenije stvari. Pride - WOW Pinot Grigio je sjajno vino, čista preporuka.

Danas mi je žao što nisam radio ovu etiketu. Od ovoga su nastale dve serije promena…

Skoro odmah odbačeno

od kojih je finalna varijanta zaista i otišla na flaše:

Mic po mic, eto nas...

Ona prva, uspravna varijanta je ipak najlepša od svih.

Radovi 2008

I onda duže nisam ništa tu radio, do pre nekoliko meseci, kada sam ozbiljnije krenuo u vinsku priču. Trebalo je napraviti etiketu koja će biti prepoznatljiva, unikatna, da mi se sviđa, bude čitljiva sa pristojne udaljenosti itd. U istom periodu sam se i ozbiljnije zainteresovao za fotografiju i imam 300+ fotki iz svog vinograda u raznim periodima razvoja. Stoga mi je palo na pamet da uzmem i razne godine koje imam u podrumu obeležim nekom od faza razvoja. Primarni je bio razvoj etikete za berbu 2007.

Prvi pokušaj nove etikete

Ovo je bila prva varijanta gde sam stao. Etiketa je iz jednog dela i ideja je bila da se prelama, a sve bude jedna te ista fotka. Na slici je grozd iz maja meseca. Ova stvar mi se prilično dopala i bio sam vrlo srećan što sam iz prve ub’o dizajn. Sve dok me kolega Vasa u firmi nije pitao “a što si ambroziju stavio na etiketu?” E stvarno…ni ne znam kako ambrozija izgleda, ali ako je to prva asocijacija, onda ništa.

U međuvremenu sam već spremio isti ovaj stil za preostalo staro vino:

Rosé 2000, 2004, 2006

Od svih ovih mi se najviše dopala 2000-ta, pa sam posle spomenutog komentara razmišljao da to stavim i na 2007-u. Na kraju sam odustao od te ideje i ostao pri stavu da će svaka godina imati svoju fotku. Pa je 2007-a dobila noviju sliku…

Berba 2007

Ah, to grožđe...

I ovo je trebalo da bude to. Uradio sam testove štampe, lepio na flašu i proveravao kako izgleda…

Nije bilo dobro.

Iako iz blizine izgleda lepo i čita se lako, čak ni ova velika slova na prednjoj strani nisu prosto dovoljno uočljiva sa 2-3m razdaljine. A to mi je veoma, veoma bitno. Ako u restoranu bude stajalo u vinskom ormanu ili na stolu na sredini, bitno je da se jasno i bez naprezanja vidi šta piše kada se gleda sa susednih stolova. Ma koliko mi se ovaj foto stil dopadao, prosto nije bilo dobro.

Nazire se svetlo…

Onda je krenula čitava serija svakojakih promena, proba i pokušaja.

Verzija 2

Čisto i jasno, ali ne baš interesantno. Opšti utisak je bio da je previše obično, nešto što bi svako uradio.

Varijanta 3

Ovo je interesantnije, sa snimkom zrelog grožđa. Ovde sam otprilike negde konačno skapirao da na etiketama imam belo grožđe a da je moj roze od crnog. No, komentar druga Veska je bio “mrljavo ti bre ovo”, misleći na umetnički dojam sa debelim linijama i gradijentima. Oh, well…

Varijanta 4

Sad nije mrljavo, ali opet nije ni preterano zanimljivo. A nisam imao pojma kako bi ovo ispalo u štampariji i koliko vi se razaznavalo.

I onda konačno, finalna verzija:

Finalna verzija

Ovo je odštampano i za vikend ide na flaše. Testirao na flaši i odlično ispada, lepo se čita i raspoznaje. Teške su ovo muke. Svaka od ovih varijanti je po nekoliko sati kasno-noćnog rada; otprilike k’o ovaj post što pišem.

Ali vredi. Što je za dušu, nije skupo i nije teško. Sad još ostaje da sredim i sajt

Pioneer PDP-4280XD

Posle skoro dve godine pregovaranja sa najlepšom polovinom mog života ;) odobrena je kupovina novog TV-a za stan. Obzirom da ko zna kad će sledeći put biti takvog konsenzusa, kupio sam najbolju stvar koja postoji u datoj veličini, pa sledećih godina neću doći u iskušenje da nešto menjam.

"Pioneer PDP-4280XD"

4280XD je Pioneerova plazma, KURO 8G (osma generacija). Novija, 9G se ne pravi u 42″ (samo 50″ i 60″), tako da bolje od ovoga nema. I to bez ikakve dileme. Naširoko i nadugačko je po netu pričano i raspredano šta tu valja / ne valja i da li zaista vredi i ne znam šta. Meni je ovaj blog post sa AVForums.com dovoljan.

TV je okačen na zid dnevne sobe, što znači da se time oslobađa popriličan prostor u dnevnoj sobi. Nešto što nam itekako treba sad kad je Aleksa porastao i počeo da jurca po stanu. :) Sad još za vikend da se iseli stari TV, pa da se pretambura raspored A/V receivera i DVD playera sa zidnih nosača na policu i biće sve kako dolikuje i kako sam hteo odavno.

TV sam testirao sa par scena koje znam kako treba da izgledaju, tj. kako očekujem da izgledaju.

Pre svega, Leeloo regeneration scena iz jednog od mojih favorita, The Fifth Element. To mi je reper za kvalitet reprodukcije još od momenta kada sam pre 10+ godina kupio prvi DVD čitač za PC. Prelepe boje, vrlo fini nivo detalja i veoma dinamična animacija u kojoj ti detalji treba da ostanu vidljivi. Zatim ide Lobby Shooting Spree - ko ovo nije video / ne zna o čem’ se radi, taj/ta ni ne znam zašto čita ovaj post. Treći je naravno čitav set scena iz moje intravenozne droge – The Lord of the Rings. (Gotovo) kompletan film je fascinantan a moji favoriti za test kvaliteta slike su:

"Frodo in Rivendell"

The Shire, Rivendell, The Evenstar, Caras Galadhon i Farewell to Lórien iz Fellowship of the Ring

"Night camp at Fangorn forest"

Night Camp at Fangorn, The Fate of Merry and Pippin, Arwen’s Fate, The Forbidden Pool, Forth Eorlingas iz The Two Towers

"Paths of the dead"

The Lighting of the Beacons, The Paths of the Dead, The Houses of Healing, Aragorn Masters the Palantír i Grey Havens iz Return of the King.

Obzirom na to da je glavna odlika KURO ekrana upravo prikaz crne boje, posebno sam zagledao nijanse crne. Blago rečeno sam oduševljen, mada je moguće primetiti razliku od onoga što bi bilo crno crno. Tome doprinosi i činjenica da je okvir TV-a sjajno crn, pa se primeti razlika. Dve trake, iznad i ispod filma izgledaju bukvalno kao na onom usporednom postu koji sam linkovao na početku ovog teksta. No, daleko od toga da je to nešto što se vidi iz aviona - morate da se koncentrišete da to vidite.

A razlog je što slika oduzima dah. Pripremajući ove screenshotove sam ubacio diskove u laptop, da ih prikupim. Kada sam završio, ubacio sam FotR u DVD player (Oppo 981) i pustio Shire scenu na Pioneer. Vilica mi je pala na pod koliko je to izgledalo bolje nego na laptopu. Ne znam kako bih to fotografisao da dočaram koliko je to dobro. Ta scena mi se uvek dopadala jer je jedna od najpozitivnijih scena u čitavoj trilogiji, scena koja prosto odiše dobrom energijom, radošću i životom. Boja trave i drveća gde Frodo sedi i čita knjigu – predivno. Zrači.

Kupovina u Srbiji

Cene ovog TV-a (a verujem i drugih) se toliko šetaju po gradu, da je to strašno. Jako je bitno da se raspitate po svim radnjama. Ja sam kupio u Eltimu, gde je nominalna cena 177k, ali daju 10% popusta na Pioneerove proizvode (barem jesu tog dana) pa me koštalo sitan kusur ispod 160k. U Pioneer Shopu je 170k, u Koratu i Megastores Elektroniki je 189k.

Eltim  (na Trgu Nikole Pašića) je i jedini koji je mogao istog dana da mi iznese fabrički spakovan TV. Zašto fabrički spakovan? Za plazme je jako bitno kako se koriste prvih 200h, da bi se ekran propisno formirao, usvirao ili šta već je popularno od izraza. Za nešto što košta ovolike pare nisam hteo da se igram lutrije sa radnjama i šta su im oni radili – na primer da su smanjili brightness i contrast na 50% ili manje.

Garancija je godinu dana, što je prilično tužno u odnosu na 5 godina koliko se nudi u UK. Šta je tu je.

Podešavanja

Tih 200h ću potrošiti prilično brzo, korišćenjem break-in DVD-a koji pustam da se vrti kad odem iz kuće. 15-20 dana i biće ok. Takođe, odmah sam implementirao kalibraciona setovanja za HDMI ulaz, pripremljena od strane ISF sertifikovanih ljudi.  Na Oppo playeru sam isključio setovanja za obradu slike, da bih video kako to izgleda kada radi samo Pioneer. Vremenom ću još isprobavati kako koja stavka utiče na sliku i šta mi se sviđa da ostane, a šta ne.

Još jednom  – ako imate para, uzmite ovo. Vredi svaki dinar. Odoh da još jednom pustim Shire scenu…

Novi pasoš

Uzeo sam novi pasoš.

Istekle su sve vize koje sam imao u starom, pa sam se potrudio da uzmem novi, ako iskoči potreba da se negde ide. Obzirom da sam već imao nekoliko viza za UK, sledeći put bih tražio na 5 godina i tako…

Ne znam kako je u drugim opštinama, moja iskustva su na Novom Beogradu. Prvi put sam naivno došao izjutra jedne subote, uđem ja, vidim nema gužve, tek nekoliko ljudi. Krenem da kupujem uplatnice kad me gospođa pita “a imate li broj?” Moj rebus-pogled joj je sve rekao. “Brojevi se dele ujutro u 8, bez broja ne možete da uđete.” Jolly.

Sledeće subote, eto me u 15 do 8, dobio sam broj 52. Oko pola 12 sam svratio (bio tu u prolazu) stigli su tek do broja 16. Popodne dođem oko 5, čekaju brojevi 50 i 51, ulazi se po dvoje - rekoh ok, neće biti strašno. Ne lezi vraže - dok mi tako čekamo, dođoše i brojevi 38, 42, 43 i 48. 38 sa sobom vodi sina koji je 53 (dobio greškom taj broj, bili su ispred mene). Uglavnom, na red stignem tek u 15 do 7.

Sliku nemojte ni da nosite, džaba vam je. Imali / nemali, fotografisaće vas tamo - shodno tome idite obrijani, umiveni, naspavani, načešljani - to će vam biti slika narednih 10 godina. U kabini gde sam bio, koristi se Canon A510 :) Džaba meni moja lepa slika što sam doneo, iz profi studija.

Od papira, sem magičnog broja, treba izvod iz knjige rođenih i uverenje o državljanstvu – ne starije od jebenih šest meseci – i dve uplatnice koje popunjene mogu da se kupe u samoj stanici. Ti šalteri ne rade popodne, tako da to uzmite ujutro kad uzimate broj, inače ste ga popodne izduvali (sem da sami popunjavate, jurite najbližu poštu/banku i tako to).

E sad, ono što me fascinira je da cela ova procedura traje 15-20min, a jedan lik (ovaj 48) je bio unutra ja mislim više od pola sata. Valjda je muka ako hoćeš i pasoš i novu ličnu kartu, sve se radi zasebno (valjda). A glavni zastoj je činjenica da sve ide kačenjem na jedan te jedini centralni server i ta komunikacija traaaaajeeeeeeeeeeeeeeee… Potpis, otisak oba kažirpsta, slikanje, skenirana dokumenta, skenirana potvrda, provera podataka - uploada i downloada koliko ti volja.

Kad nekako preživeh,rekoše da dođem za 5 radnih dana. Pri tom sam saznao da mi se žena u policiji vodi da mi je stanodavac. Interesantna rodbinska veza. :)

Naredne subote dođem uveče po pasoš. Samo lično se preuzima, pošto se kažiprst čita na licinom mestu, a pri tom opet ima nekoliko uploada i downloada. Skeniranje potvrde koju sam dobio ranije i sada doneo, pa štampanje i skeniranje potvrde o preuzimanju. Tako da i ovo potraje 5-10 minuta, zavisi od toga kakva je veza. Još ako uzimate i pasoš i ličnu, tek onda traje, jer je naravno odvojena priča.

Interesantno, pasoš se dobija raspakovan, a lična u zatvorenoj koverti. Ličnu nisam uzimao, samo video kod čoveka ispred mene.

Lepa su ta obećanja o belom šengenu, ali već drugi put bilo samo što nije. Dok ne počnemo da se ponašamo k’o odrasli, neće ni da bidne. Ja, ja sam sad spreman za viziranja. Bring it on.

Gde kupiti kutije za vino?

Berba 2007 je prva koju nameravam da kompletno prodam. Imam obezbeđeno sve - flaše, etikete, pampure, kapice. Sve sem ambalaže. Dakle…

Gde kupiti kartonske kutije sa pregradama, za 6 i 12 flaša vina (0.75l)?

Ne treba mi mnogo i treba da su čiste, bez ikakve štampe. Preferiram bele, mada može bilo kakve. Ako ste proizvođač ili imate kontakt za nekog proizvođača, super, može i to.

Kreditno ropstvo i kako ga izbeći

Opšti utisak komentara na prethodni post je preporuka da se manem kredita i snađem kako znam i umem drugačije. S tim se slažem u potpunosti, no da je to opcija ne bi ni bilo prethodnog posta.

Obzirom da nemam živaca da se akam s’ raspetljavanjem sitnih crevca potrošačkih kredita i volem da mogu da kontrolišem stepen otplate (bez naplate takse za prevremenu otplatu) izbor je pao na Amex Blue karticu. Samim tim sam se zainteresovao za dinamiku isplate, kako se sve to računa i kako funkcioniše.

Zvanični uslovi su sledeći: 5% minimalna mesečna otplata, 2% mesečna kamata na RSD (1.5% na EUR). Trenutno je u toku promotivni period – do kraja godine, ali postoje indicije da će se produžiti – pa su te cifre 1.5% i 0.9%. Igrajući se računanja po Excelu, postalo mi je sasvim jasno odakle utisak o dužničkom ropstvu.

Pre svega, svratio sam do BancaIntesa i proverio da li je princip moje računice tačan. To ide ovako (računam 2% kamate na dinare):

početna suma (PS)

100.000

prva otplata (rata) = PS * 0.05

5.000

nova suma (NS), ostatak dugovanja posle te rate = PS * 0.95

95.000

kamata na dugovanje = NS * 1.02

96.900

Laički gledano, razmišljanje običnog čoveka ide u pravcu “5% mesečno, znači isplatim za tu oko dve godine”. Al’ zamalo. Zaista je neverovatno koliko ljudi sa kojima sam razgovarao previdi koliko zaista ovih 2% mesečne kamate dodaje na osnovnu sumu. Evo ilustracija dinamike otplate za prve dve godine:

"Dinamika otplate 100k dinara, uz 5% mesečne otplate i 2% kamate"

Prva kolona je početna suma, tj. ulazna suma za mesec, druga je rata, treća je nova suma, četvrta je nova suma sa kamatom što se onda preliva u naredni mesec kao ulazna suma.

Nakon dve godine, ne samo da niste isplatili već je ostalo skoro 50% od početne sume da se plati. Do tada ste platili banci 85.540din. Po ovoj računici, ostatak duga će pasti ispod vrednosti prve rate (5000) posle tačno 8 godina otplate, a do tada ste platili 53% više od početne sume, tj. 153.192din.

Kako ja to vidim dva su detalja koja dovode do ovoga:

  1. Neozbiljno shvatanje uticaja koji 2% kamate ima na ukupnu sumu. Tih 5% što se odmah plati je 5000, znači ovih 2% je još manje, znači “sića”, ne može da bude strašno

  2. Previđanje da se rata vremenom smanjuje i da je samo prvog meseca 5000

Od ova dva faktora, drugi je cenim ključni. Čovek u glavi kapira “aha, platio sam 5000, pa puta 20, pa to malo kamate…”. Al’ zamalo na kvadrat. ****

Procentualna umesto fiksne rate je ključ “dužničkog ropstva”, pošto višestruko povećava period otplate kredita.

Ako taj faktor izbacimo i pretpostavimo da dužnik redovno svakog meseca plati 5k dinara, onda to izgleda ovako:

"Dinamika otplate 100k din, sa fiksnom ratom od 5k i kamatom od 2%"

U ovom slučaju se kompletan kredit isplati za 2 godine, a ukupna plaćena suma je 125.000 dinara, tj. dvogodišnja efektivna kamata je 25%.

Crv sumnje mi je Grbin komentar da nije uspeo da cifre ugradi u Excelove finansijske module, pa sam skeptičan da tu nema još neke zvrčke u priči, te će uslediti još po koja poseta banci, da probam da iskopam ima li još neki skriveni trošak.

Ako nema, onda ovo deluje kao prihvatljiva stvar (25% na dve godine).