Aleksandar Vacić

Ti neki momenti, koji vrede.

Prvo pretakanje

Dobrano kasnim sa ovom pričom, no bolje ikad… U prethodna tri posta sam pisao o berbi i muljanju, flaširanju i otakanju. Sada ide priča o prvom pretakanju. Nemam fotografija sa ovog dela priče - koji je inače trajao nekih 4h - ali sam iskopao neke stare fotografije koje su mi veoma drage. Decembra 2003 smo ćale i ja radili berbu 2002, a suštinski je to ista priča; procedura se nije promenila.

Potrebni sastojci

Prihvatna posuda i burad. Ova dva imaju preko 400 litara zajedno

Sledeće stvari treba spremiti pre nego se uopšte i počne:

  • sumporne trake

  • 2 tanke žice (bakarne su ok, lako se savijaju a dovoljno su čvrste)

  • kesice vinobrana (10g/100l), kupuju se u bilo kojoj poljoprivrednoj apoteci

  • cednjaci za vinobran

  • konopčići za cednjake

  • soda za burad, 1 jogurstka čaša / 100l

Za samo pretakanje, pošto imamo električnu pumpu, treba nam velika plastična posuda za prvi prihvat, plastična burad za privremeno smeštanje i jaka čelična žica za vezivanje creva za vrh buradi.

Pranje buradi

Kada sam radio sa ćaletom svojevremeno, procedura za svako bure je bila:

Ljuljaj dečko, ljuljaj

  • 1 pranje hladnom vodom

  • 1 pranje vrelom vodom

  • 1 pranje vrelom vodom sa drvenom sodom

  • 1 pranje vrelom vodom

  • 1 pranje hladnom vodom

Sada smo radili neznatno drugačije, po receptu koji koristi čika Danja:

  • 1 pranje hladnom vodom

  • 1 pranje vrelom vodom sa drvenom sodom

  • 3 pranja hladnom vodom

Stvar izbora zaista. Logično dođe da će topla voda oprati bolje, no mislim da su u pitanju nijanse. Ako imate pri ruci pun bojler i relativno malo burića, onda zašto ne - inače je pogodnija druga procedura, pre svega što nema čekanja da se nova količina vode zagreje.

Postupak

Električna pumpa skoro potpuno izbaci fizički rad iz priče, tako da je pretakanje u stvari jako dobra zabava. Skupite veselu dobru ekipu, malo hladnog mezea, vino je već tu - šta ćete više. :) I jako, jako bitno: prostorija (podrum, šta već) mora konstantno da se vetri, ma koliko bilo hladno. Sumporisanje, pranje, mulj…sve to kreira jako puno gasova i može da izazove mučninu i glavobolju. Vetriti!

Namesti celu skalameriju. Izlazno crevo se žicom veže za vrh prihvatnog bureta, pošto vino ističe priličnom brzinom pa može da izleti iz bureta, a kada je bure prazno i da ga prevrne. Stoga ga pridržavajte dok se ne napuni do negde trećine. Notica za mene (za ubuduće): dugačko crevo za nastavkom je izlazno, kratko crevo je ulazno.

Moj ćale, na omiljenom poslu

Postavi široku posudu za prihvat ispod bureta, isčupaj burmu i pusti da teče. Kada se približi vrhu, uključi pumpu (ne zaboravite da pridržavate prihvatno plastično bure). I tako pustiš da sve lepo ide, dok se ne približi dnu. Tada već ide lagano, pa se bure može podići i nagnuti da ide malo brže ali pritom jako bitno držati neku cediljku i posmatrati kada se pojavi mulj. To se može i vizuelno videti u mlazu, a pri ovom prvom pretakanju se pojavi belo-siva skrama. Tada se prekida isipanje, sve se prespe (do zadnje kapi) u bure i onda ide jedino fizikalisanje.

Bure se skine, napuni vodom i isipa se kompletan mulj. Verujte, ima toga dosta. Srećom pa je ćale pri pravljenju podruma predvideo kanalizacioni odvod, inače bi to iznosili kofama napolje. Ćale je bio genijalac, bez ikakve sumnje. Pranje je jednostavno, isto sa svakom vodom. Nasipa se proizvoljno, otprilike toliko da pokrije burmu, a onda ljuljaj, pa ljuljaj - tako da voda trči po celoj unutrašnjoj površini bureta.

Iskoristi priliku da opereš bure i spolja - nema lepšeg prizora od čistih, uredno složenih buradi.

Nemoj slučajno da nešto ostane - do zadnje kapi

Nakon završenog ciklusa pranja, otkinuti malo parče sumprone trake, zakačiti za bakarnu žicu i zapaliti i onda brzo spustiti u bure- ali pažljivo, da trakica ne spadne. Ako uredno izgori, onda je sve ok, bure je čisto. Ako to parče ne izgori celo, ne valja, još jedna tura sa toplom vodom i sodom, pa opet toplom vodom.

Ako je ok, onda se za žicu okači kompletna traka, zapali (smrdi do zla boga) i spusti pažljivo u bure. Zatvori se čepom odozgo i ostavi da izgori. Pravo vreme za meze i čašicu. ;)

Čep otvarati sa glavom okrenutom na stranu. Stvori se unutra prilično pritiska, pa može da izleti a i…da li sam već rekao da smrdi? Piihhh… Žicu jako pažljivo vaditi, da bi se videlo da je sve lepo izgorelo (naglim vađenjem može neizgorelo parče da otpadne i da mislite da je sve u redu). Opet - ako nije sve izgorelo, pranje i pranje. Ni slučajno se ne igrati s ovim - kompletan jednogodišnji trud može da se sje*e zato što vas je mrzelo da potrošite 10min na dodatno pranje.

Može odmah i da se proba

Vratiti bure na mesto, premestiti aparaturu i presipati nazad u bure. Zanimljivo je posmatrati kako vino isteruje sumporni dim napolje. Kada se bure propisno napuni, onda spremiti vinobran.

Šta je vinobran tačno, nemam pojma, ali se u ovom trenutku stavlja. Naspe se u cednjak, cednjak se uredno uveže na kanapče, spusti u vino i bure se propisno zatvori odozgo. Vinobran će pomoći bistrenju, neutrališe sumpor (valjda) i generalno leči vino od čega kod lošeg ima.

Sve se ovo ponovi za svako bure. Naših 400l smeštenih u 5 burića različite veličine je na kraju stalo u 4 bureta i sve je bilo gotovo za 4h. Od 1 do 5, pa na klopu. Nakon ovoga, vino će se izbistriti i srediti za nekih 2 nedelje i već tada može da se pije. No, kako rekoh, mi nemamo potrebu da to radimo kada ima starog vina, tako da ova berba i dalje čeka svoj red.